Sloboda vjere i uvjerenja

Auror teksta:

Friedrich Griess

bivši predsjednik Europske federacije centara za istraživanje i informiranje o sektama i kultovima (FECRIS)

Sloboda vjere i uvjerenja, kao što je definirano u europskim i međunarodnim dokumentima je u ustvari sloboda pojedinca. To također uključuje i slobodnu promjenu vjeroispovijesti. To nije definirano kao sloboda lidera tobožnje religiozne grupe da vlada svojim sljedbenicima.

Većina takvih skupina (koje mi zovemo “kultovi”, a u nekim europskim jezicima se zovu”sekte”) prave veliki psihološki i društveni pritisak na one svoje sljedbenike koji žele napustiti grupu. To je očito kršenje slobode pojedinca u izboru vjerskog uvjerenja.

Vijeće Europe usvojilo je 29. lipnja 2007. Preporuku br. 1804: Država, religija, sekularnost i ljudska prava:

• Ona navodi da je sloboda vjere ili uvjerenja zaštićena Europskom konvencijom o ljudskim pravima (članak 9) i Općom deklaracijom o ljudskim pravima (članak 18).

• Ta sloboda nije neograničena. Religija čijim se naukom ili praksom krše temeljna prava drugih nije prihvatljiva.

• Pitanja religiozne slobode moraju biti u skladu sa slobodama koja su propisane zakonom i koje su u demokratskom društvu nužne radi zaštite javnog reda i mira, zdravlja ili morala te radi zaštite prava i sloboda drugih ljudi.

• Država ne smije dopustiti širenje vjerskih načela koja ugrožavaju ljudska prava.

• Ako postoje sumnje u tom smislu, država mora zahtijevati od vjerskog vođe da prvenstveno poštuje ljudska prava, jer su ona iznad bilo kojeg vjerskog principa.

U komentaru od 25. rujna 2008. Država, religija, sekularnost i ljudska prava navodi se da Odbor ministara cijeni “veliki potencijal vjerskih zajednica kao doprinos širenju vrijednosti koje zastupa Vijeće Europe” i „izgradnji demokratskog društva “. Sasvim je jasno da to uvažavanje ne može uključiti one skupine koje djeluju protiv vrijednosti koje zastupaju Vijeća Europe te koje žele demokraciju zamijeniti teokracijom. Nadalje se navodi da “postoji pravo na slobodu izražavanja, ali ne i na vrijeđanje, šokiranje ili uznemiravanje”.

Upravni odbor za kulturu (CDCULT) ističe u svojoj napomeni da je “religiozan ili areligiozan stav strogo osobna stvar svakog pojedinca. ”

Upravni odbor (CDMC) se slaže da ponekad postoji potreba da se navedene slobode ograniče. No takva ograničenja moraju biti propisana zakonom. U tom kontekstu uzimaju se u obzir specifičnosti pojedinog društva. Sve to podliježe nadzoru Europskog suda za ljudska prava. Sud posebno ističe ” da oni koji se odluče za slobodno iskazivanje svoje vjere, bilo oni članovi vjerske većine ili manjine, ne mogu očekivati da će biti lišeni svih kritika. ”
Većina komentara naglašava važnost visokog obrazovanja. Treba napomenuti da neke od “sekti” niječu vrijednost visokom obrazovanju. One tvrde da će visoko obrazovanje dovesti do arogancije i samostalnog razmišljanja, što pripadnike „sekti“ zgražava.

Primjedbe također naglašavaju važnost vjerske raznolikosti. To stoga što neke „sekte“ namjeravaju pokoriti cijelo čovječanstvo vlastitim vjerovanjima i praksi.

Aktivnost FECRISa i njegovih priduženih udruga nije usmjeren protiv bilo koje grupe i njenih vjerovanja. Ne pravi se razlika jesu li te grupe religije ili nisu, pripadaju li one tradicionalnim religijama ili ne. Osobito se motre one skupine koje krše ljudska prava: bilo svojih sljedbenika, bilo ljudi oko sebe.